Pete šoltanske poklade u organizaciji „Malih čuvitica“ su iza nas. Jubilej je to, tim veći što svaki put nadmaše sami sebe, nauče nešto novo i sebe i nas.

I nije počelo dječjim maskenbalom, počelo je mnogo prije. Vodili su se pregovori i dogovori, mama Sanja se pobrinula za plakate,nabavljali baloni , materijali za ukrašavanje…I onda su se pravili morski ukrasi, raznorazne zanimljive dekoracije, baloni punili šljokicama, a trebalo ih je i napuhati, izrezati trakice, postaviti…..ma tisuću sitnih, slatkih poslova kojima su se naša djeca bavila posljednjih tjedana uz pomoć svojih roditelja izravno, te djedova, baka, tetki, prijatelja i „tkobisvenabrojio“ neizravno. Glavno pitanje posljednjih tjedana u mnogim šoltanskim kućama je vjerovatno bilo-„A gdje je ono/ona/on? „A odgovor je glasio-„U Sali! „ Izravni sudionici u sali , a neizravni su malo doma podmetnuli leđa i pomogli koliko su mogli. Rezultat-nezaboravan dječji maskenbal.

Makaruni su se radili u nedjelju. Jase i Perina su u naših Prekpalaja umijesile 25kg tijesta kojeg je, uz djecu,  u makarune pretvorilo tridesetak žena i nekoliko muškaraca sa čitave donje Šolte. U ponedjeljak se kuhao toč. Mame i tate su bili  pomoćnici u kuhinji glavnim kuharima  Jošku i Željku, te malom od kužine Bepu. Atmosferu su dodatno obogatili svirkom i pjesmom Vice i Joško.Vrhunac večeri ,u već kasnim satima, djeci je, kada svi skupa sjednu za stol i slatko pojedu jaja i šnicele za koje se uvijek pobrine barba Željko.Rezultat je lekcija broj jedan. Bez obzira tko je gdje, tko je tko, jeli s ovima ili s onima i ostala bezvezna pitanja, sve to je palo u drugi plan(neka tamo i ostane) i rezultiralo velikim finalom na sam pokladni utorak. Pokladna povorka je, uvažavajući i radost i tugu, u mislima započela u Maslinici, a u stvarnosti na vrhunskom dočeku maškara u Donjem Selu. Nastavilo se veselo u Srednjem Selu i Rogaču gdje je i posada trajekta Biokovo dala svoj veseli doprinos prepustivši na nekoliko minuta maškarama da zavladaju trajektom. Zatim je u Grohotama povorku dočekao i atmosferu podignuo na još veći nivo ŠGZ Olinta, a onda je slijedilo spaljivanje Krnje nakon što je Maja pročitala osudu koju je uz dječju pomoć napisala mama Angela. O izboru Krnje se uvijek može raspravljati ali treba imati na umu da je čitav događaj prilagođen prvenstveno djeci.Predsjednica udruge Josipa Begović je pojasnila da su njihove osude uvijek tako i blage i optimistične jer ih čitaju djeca i nastoji  ih se pisati da budu njima razumljive i da zrače optimizmom s dozom humora a opet da se očuva i dijalekt)

U Sali su sve koji su odlučili doći, a bio je to popriličan broj ljudi, dočekali slasni makaruni. Lekcija broj dva. Ti makaruni mene osobno su podsjetili na moje bake i djetinjstvo. Jedna baka je u vrtu imala staro stablo kajsije, a druga jabuke. Plodovi su bili svi različiti i nisu izgledali kao oni savršeno isti plodovi koje kupujemo u trgovačkim centrima. Ali zbog pažnje i ljubavi kojima si ih moje bake obasipale  svi od prvog do zadnjeg su bili isto slatki i sočni. Baš kao i ovi makaruni koje je mnogo ruku sa pažnjom i ljubavi izradilo . Lekcija broj dva.

Za ples se pobrinuo duo Tanjos koji nije ni prvi, a sasvim sigurno ni zadnji put na Šolti, jer plesalo se do kasno u noć, a  i televizijske serije su tu večer preskočene. Za sve ostale stvari koje nismo stigli nabrojiti zaslužan je Nikola koji sve ideje „Malih čuvitica“ bez prigovora prihvaća i pomaže u njihovoj realizaciji i to ne samo financijski nego i vlastitim sudjelovanjem u pripremama.

Što reći nego da jedva čekamo Šeste poklade u režiji naše djece.

I na kraju nadamo sa da su i maskenbali u Gornjem Selu i Stomorskoj bili jednako dobri  kao i uvijek, te predlažemo da se sve osude šoltanskim Krnjama koje na originalan i duhovit način oslikavaju život na našem otoku saberu na jednom mjestu. Čitateljima na  prisjećanje i uživanje.

Napisala: Nataša Blagaić