Nedavno je objavljena vrijedna „Kuvarica naših nona“ pod autorstvom i zalaganjem Udruge Rusmarin, a navla­stito njezine predsjednice Jadranke Novaković, koja se potrudila da od zaborava spasi jedan komadičak kulture mjesta Stomorske na otoku Šolti.

Naime, našavši staru bilježnicu s kulinarskim receptima gospođe Jovanke Bezić, koja ih je pota­knula na ovaj podvig, članice su ove Udruge prikupile i sabrale mnoge tradicijske recepte starih iz svojega mjesta koje sada objavljuju, pridruživši tomu i pojedine starinske recepte Jovanke Bezić.

Knjiga nije amaterska građa, ona nudi i mnogo više od toga. Zaslužno ime ovdje nosi filolog, doc. dr. sc. Filip Galović s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu, koji se između ostaloga bavi mjesnim govorima otoka Šolte, a koji je knjigu stručno uredio, napisao popratnu studiju i obradio manje poznate riječi. Udruga je zahvalna i Mirjani Stanić, prof., koja ih je podupirala i pripomagala, kao i gospodinu Darku Šupuku na pomoći oko tehničke strane ove knjižice. Posebnu zahvalnost Udruga duguje Ministarstvu kulture koje je financijski poduprlo da knjiga ugleda svjetlo dana jer je i govor Stomorske – kao i ostali šoltanski čakavski govori – zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Kako stoji na stranicama Ministarstva kulture, mediteranska prehrana „temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s kolje­na na koljeno“. Tu je prva važnost ove knjižice. Osim toga, recepti su u ovoj knjižici pisani mjesnim govorom Stomorske, pa se sve upute i načini pripremanja jela prenose kroz domaću riječ, stoga se lijepo oslikavaju i oso­bitosti ovoga mjesnoga govora koji se kroz ove tekstove čuva i prenosi mlađima. S treće je strane da je u ovoj knjižici zahvaćen odsječak tradicije i kulture mjesta Stomorske, odnosno njegova izvornost.

Doc. dr. sc. Galović u predgovoru je istaknuo: „Neprijeporno je da se u novije vrijeme uslijed globalizacije, migracija, izumiranja starijega i iskonskoga stanovništva, modernoga načina života i raznih drugih po­java, gubi izvornost pojedinih manjih sredina“. S obzirom na okolnosti vremena u kojem živimo, Galović bilježi da je vrijednim radom „…Udruge Rusmarin tiskana knjižica u kojoj se prenosi dio oz­račja nekadanjega, ali i sadanjega vremena, to jest donosi se dio tradicije maloga mjesta Stomorske na otoku Šolti. Očuvanje je naše baštine potrebito i nužno jer nestankom samo jednoga elementa kulture, u ovome svjetlu nestankom jednoga jela, zaboravom načina pripreme određenoga jela, nestankom domaćega naziva za pojedino jelo – gubi se dio jednoga dragocjenoga svijeta. Čestitke Udruzi Rusmarin koja je u ovoj knjižici zahvatila odsječak tradicije i go­vor mjesta Stomorske, odnosno svoju izvornost. Ovo je važan dokument u kojem se oslikava dio identiteta svakoga Stomorčanina, a koji će u pisanoj formi živjeti daleko iza nas.“

I mi, dakako, čestitamo na trudu i zalaganju oko ove knjige koja je na ponos svakome stanovniku mjesta Stomorska, kao i svakomu Šoltaninu, a koja će kao takva prenijeti mnoge vrijednosti naših starih nadolazećim generacijama.