Svi koji pišemo, zadovoljni smo ako se čita ono što smo stvorili. Ako su teme i izričaj kojim pišemo prepoznati i od mjesnih ili otočkih uprava, izdati takvu knjigu je lakše.

Zbog toga je i moja druga zbirka kratkih priča OTOK LASTAVICA ugledala svjetlo dana uz sponzorstvo Općine Šolta. A ja sam u knjigu utkala sva moja sjećanja, maštu, uspomene, tugu i veselje novih dana. Pisala sam  na čakavštini i na književnom jeziku. Spominjala sam i tuđe živote, otočke i gradske.

Zbog toga je zbirka prihvaćena od otočana, ali i od ljudi koji na otoku nikada nisu bili, čakavštinu baš i ne razumiju. Za takve, ali i za one koji u metropoli samo zimuju kao ja, napravila sam zagrebačku promociju.

Te večeri, 15. prosinca kiša je padala svom silinom, advent u gradu je zakrčio ulice, promet je bio u blokadi. Unatoč svemu, prelijepa dvorana Hrvatskog sabora kulture u Zvonimirovoj ulici ispunila se svima koji su htjeli uživati u otočkim pričama, govoru. Dočekale su ih i velike morske fotografije na zidovima. OTOK LASTAVICA se kao raskošni oblak nadvio nad taj dio grada Zagreba i toplinu ugođaja unio u prisutne.

Sa Šolte je na predstavljanje doputovala urednica i lektorica knjige profesorica Mirjana Stanić, koja je uz vodstvo Hrvatskog sabora kulture, moje kolege s mnogobrojnih književnih natječaja i moju  unuku Tonku, večer pretvorila u bajkovitu otočku priču.

A knjige su kao lastavice raširile svoja krila po gradskim kvartovima. Tako pričajući priče o našem škoju.

Napisala:

Gordana Burica