Iz ditinjstva se sićan biloga ružmarina. Danas prevladava plavi, modri…

RUSMARIN o kojen ću napisat nikoliko riči, vonja boje od ijednoga. Već dva destlića  širi svoj vonj i dobrobit.

Udruga „Rusmarin“ osnovana je u Stomorskoj prin 20 godin. Stomorčanske žene počele su sa uređivanjen mista, sađenjen cvića. Pomalo, uz puno prijateji, rođaci, gosti, nastavile su se zanimat i za više. Civilno društvo polako se izvučivalo iz povoji, a one su to pripoznale i ukjučile se.

Njihova prisidnica, od početka i danas, Jadranka Novaković, nikad se ni ustručavala tražit pomoć za pisanje projekti, troškovnici… Uz pomoć Zvjezdane, Amalije, Ivanke i svih drugih žen čigova imena baš i ne znan, raširila je visti o potriban udruge. Pomoć u pisanju projekti je dolazila, troškovnici su se nizali, a sve je bilo usmjereno na POVRATAK U STARU ŠKOLU. Kad je stavjena prva  betonska deka u ruševnu staru zgradu, visti su se širile po Americi, Zagrebu, Splitu. Judi s dušon i stomorčanskin genima ukjučili su se od srca i projekt je napredova. Općina Šolta pripoznala ga je, finacijski poduprla a Športsko ribolovno društvo „Pelegrin“ obilato darovalo. Uz pineze, Općina in je dodilila Nagradu Općine, a tih godin dobili su i nagradu Nacionalne zaklade za civilno društvo iz Zagreba.

Šoltanska kulturna lita vrvila su priredban  u organizaciji vridnih Rusmarinki, a jidra Šoltanskih regati bila su puna vitra iz njidara Udruge. I tako dvadeset godin!

Parkići, žardinjere, lipa, sačuvana stara škola, duh sklada Mediterana utkale su ove nesebične žene na naš škoj. Puno svita ih je podržalo. Niki, malobrojni, nisu. Ali svi in se divimo. Uživamo u njihovin likerima od masline, mrmeladi od opuncije i čarobnin HROŠTULAN. Sve najvažnije fešte na škoju su začinjene njihovin delicijan. Na promociji šoltanske  Monografije u hotelu Internacional u Zagrebu s veseljen san odgovarala na pitanje o njihovin hroštulan i ko ih je friga.

A kad san  par lit poslin, vidila velike slike s temon „Stomorska od prin“ po  zidima mista, ostala san inkantana od lipote. Napisala san kratku priču OTOČNA ULIČNA IZLOŽBA koju san pročitala na proslavi dvadesetogodišnjice Udruge, sinoć, 26. 8.  u staroj  školi.

Domaćice su je bezprikorno  organizirale. Po zidima: priznanja, povelje, novinski članci, stare slike, albumi… U novoj kužini puno kolači, pokraj  kužine novi sanitarni čvor, a u zraku dobra  voja i zadovojstvo učinjenin. Podiljene su zahvale za pomoć u radu, finacijsku i svaku drugu. Nikad ni u jednu zahvalu ni uloženo toliko truda i rada. Ispod svakoga okvira umetnuta je čipka, ručno izvezena rukan nezeminjive prisidnice!

 

Uzvanici su još jednon shvatili koliko je bogastvo jemat na svome škoju udruga ka ča je RUSMARIN.

 

Napisala: Gordana Burica