Brzi prikaze
Šolta je poput svih srednjodalmatinskih otoka sa osebujnom vegetacijom i florom privlačila pažnju kako domaćih tako i stranih botaničara. Uvelike su pomogli i podaci entuzijasta koji su o svom trošku vršili istraživanja i ispitivanja kako flore tako i faune.
S obzirom na relativnu veličinu otoka 57,8 km2 , vjerojatno on nije u cijelosti ispitan te skriva mnoge vrste i podvrste koje dosad nisu zabilježene na Šolti.
Vegetacija otoka Šolte spada u istočnojadransku eumediteransku zonu koja je nekad u cijelosti bila obrasla šumskom vegetacijom crnike ili česmine. One su utjecajem čovjeka prorijeđene , a na njihovom je mjestu izrasla makija, bušici te kamenjarski pašnjaci. Središnji rajon srednjeg zimzelenog područja koji uključuje i Šoltu odlikuje se razmjerno najslabijom humidnošću i najduljim trajanjem ljetne suše, stoga nije čudo ukorjenjivanje otpornog bilja poput korovnih suhih travnjaka te holofilne vegetacije na strmim klifovima.
Kamenjarski, suhi travnjaci bili su zastupljeni dok se privreda Šolte zasnivala na ispaši stoke, no danas oni prerašćuju u bušike, a medu njima dominira kostrika, kovilja, kadulja te zajednica gnjidaste trave i raščice. Korovna vegetacija pojavljuje se fragmentalno i na manjim površinama. Na nitrofilnim mjestima razvila se ruderalna vegetacija sa koprivama. Na južnoj strani otoka gdje je obala veoma strma i izložena jakim udarima mora razvijena je vegetacija okomitih stijena koja se pojavljuje fragmentalno, a to je zajednica busine bjelušine te dubrovačke zečine.
 |
Na obalnim grebenima zastupljene su karakteristične vrste: mrižica, petrovac ili šćulac. Na osnovi podataka iz korištene literature za otok Šoltu zabilježeno je 299 vrsta viših biljaka. Međutim, s obzirom na veličinu otoka broj je vrsta zacijelo veći što će pokazati daljnja istraživanja. Uz makiju koja cvjeta 10 mjeseci u godini Šolta nudi na desetke vrsta začinskog, aromatskog i ljekovitog bilja koje predstavlja neprocjenjivo bogatstvo, a šoltanski med dobiven od samoniklog ružmarina je jedan od najpoznatijih u Europi. (već daleke 1877. šoltanski med osvaja medalje na izložbi u Parizu).
|
Fauna otoka Šolte toliko je rasprostranjena i mnogobrojna da je primjerice na Šolti zabilježeno čak 17 vrsta ptica koje na susjednom Braču nisu viđene.
Primjerice na Šolti postoji 105 vrsta ptica iz 33 porodice. Najtipičnija ptica otoka Šolte, koja je ujedno njen zaštitni znak i simbol je "čuvitar" koja je podvrsta sove a spada u strigidae, a latinski joj je naziv Otus scops. Gnijezdi se na otoku, a hrani se raznim kukcima. Karakteristična ptica Šolte je i fazan. Spada pod Phasina idae. Naseljen je na otoku, vrlo je čest i gnijezdi se na poljima i u makiji. Zadaje brige poljoprivrednicima i vinogradarima, jer voli ukusne plodove pa je zato često organiziran odstrjel. Tu je još i škanjac, kobac te jastreb i mali vranac.Zanimljivo je da je na Šolti viđen stepski orao (aguila rapax) što bi značilo da je to danas jedini nalaz ovog orla u Hrvatskoj.
Od šumskih životinja najzanimljivija je šumski zec. Često je i rado viđen od turista, a u noćnim satima gotovo je nemoguće proći automobilom po glavnoj cesti a da Vam ovaj mališan ne prepriječi put. Prolazeći kroz šumu, čak i nedaleko od pješačkih staza mnogo je prolaza koje je on izdubio za svoj bijeg. Najveća mu je mana što je dobar na tanjuru stoga je i česta meta domaćih lovaca.
 |
Bogatstvo šoltanskog podmorja dokaz je djevičanske čistoće akvatorija koji okružuje otok, a nije slučajno da je car Dioklecijan upravo u Nečujmu dao izgraditi svoj ribnjak. Brojne vrste riba, rakova i školjkaša koje su ovdje pronašle svoje stanište nije moguće nabrojati, ali svakako najatraktivnija je pojava sredozemne medvjedice-zaštićene vrste koja svojom prisutnošću nagrađuje samo najčišće dijelove Jadrana! Imate li malo sreće, uz Šoltansku obalu pozdraviti će Vas jedan od najplemenitijih sisavaca na svijetu - dupin.
|
Iako je povijest u svom dugogodišnjem nizanju događaja izbrisala prave razloge iskonskog imenovanja ovog prelijepog otoka, stvorene su dvojnehipoteze od kojih su mnoga samo puka nagađanja. 
Istočnojadranska eumediteranska zona obuhvaća najveći dio naše obale i pruža se od južne Istre i kvarnerskih otoka do Albanije. U nju, dakle, spada i Šolta, koju također preuzima sva obilježja klime koju nameće ova zona. Karakteristična su, dakle, duga i veoma topla ljeta, skoro potpuno suha bez oborina, nasuprot kojeg stoje hladne zime s dosta kiše te učestalim jugom i burom. 
Uzmemo li geografsku kartu Hrvatske i bacimo pogled na srednjodalmatinsko otočje, zapadno od otoka Brača uočavamo nevelik, relativno dobro razvijen otok Šoltu.
Od kopna na sjeveru dijeli je Splitski kanal, od otoka Brača na istoku uzana Splitska vrata (0,7 km) a od otoka Drvenika Velog na zapadu Šoltanski kanal (3,5 km). Sjeverno od Šolte je (polu) otok Čiovo (udaljen 7,3 km) jugoistočno otok Hvar (14,5 km) i južno otok Vis (29 km). 
Prema površini nalazi se na 13. mjestu medu našim otocima a ubraja se u srednje velike Dalmatinske otoke. Od Šolte su prostraniji Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Rab, Vis, Lošinj, Pašman a od obalnih otoka manji su Čiovo i Drvenik Veli.