Znate li već zašto se “Dan hrvatske knjige” obilježava 22. travnja?
Tog je datuma Marko Marulić 1501. dovršio ep "Judita", prije punih 500 godina, posvetivši ga kumu don Dujmu Balistriliću. Iako biblijska Judita nije s naših prostora, njezin lik barem metaforički možemo nazvati "prvom hrvatskom ženskom ikonom”.
Judita je najznamenitije djelo Marka Marulića i prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku. Sastoji se od šest pjevanja. Pisana je dvostrukom rimovanim dvanaestercem. Napisao ju je 1501. godine, a objavljena je 13. kolovoza 1521. te za njegova života još dva puta u samo 18 mjeseci.
Značajna je i izvan granica Hrvatske, u svjetskoj književnosti, i prevedena na mnoge svjetske jezike.
Ep prati pripovijest o udovici Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju. Povijesne analize tumače djelo kao alegorijsko, u kojem je prikazana turska opsada Splita.
Upravo stoga, iako je posvećeno njegovu kumu i splitskom svećeniku, Marulić je djelo namijenio običnom splitskom puku, koji i kako sam kaže nije učen niti poznaje talijanski ili latinski jezik.
Kuća don Dujma Balistrilića nalazi se u Nečujmu i Marko Marulić je možda baš u vrijeme pisanja "Judite" boravio u Nečujmu, inspiraciju pronalazeći u šoltanskoj Vallis surdi.
Možda je to bilo u vrijeme kada je po don Dujmovoj želji prevodio "Imitaciju’" tj. 1500. godine u lipnju ‘na molbu i na trošak’ svojega kuma Balistrilića i s istom namjenom kao što će spjevati i ‘Juditu’, ‘neka ju budu razumiti i oni koji nisu naučeni knjige latinske aliti dijačke’. (C. Fisković)
Njegujući uspomenu i odajući počast ocu hrvatske književnosti, za sva djela njegova koja nam je ostavio u temeljima i zalogu naše nacionalne književnosti, na poseban ćemo način obilježiti velikih pet stoljeća, pola jednog tisućeljeća hrvatskog stiha!
Ovom prilikom zajedno ćemo se podsjetiti početka "Judite" (Marulićeva invokacija Bogu):
Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi,
smina nje stvorenʼja hoću govoriti
zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,
ne htij mi kratiti u tom punu milost.
Ti sʼ on ki da kripost svakonu dilu nje
i nje kipu lipost s počtenʼjem čistinje;
ti poni sad mene tako jur napravi,
jazik da pomene ča misal pripravi.
Udahni duh pravi u mni ljubav tvoja,
da sobom ne travi veće pamet moja,
bludeći ozoja z družbom starih poet,
boge čtova koja, kimi svit biše spet.
Da ti sʼ nadasve svet, istinni Bože moj,
ti daješ slatko pet, verni si ti pokoj,
a ne skup trikrat troj divička okola,
pridavši još u broj s kitrom Apola.
Uzdvigni odozdola glas moj k nebu gori
da der u tvem dvori budu ti uslišan,
dokol izgovori od Judite pisan. (I, 1–19)
Izvor: Marko Marulić, Judita, Europapress holding, Zagreb, 2008.
Izvor fotografije: Kremik, Zagreb
