Dan kada je rođena Vesna Parun, prije devedeset devet proljeća


10. travnja je dan kada kada je rođena najveća hrvatska pjesnikinja, Vesna Parun.

Vesna je Šoltu izabrala za svoju posljednju ovozemaljsku stanicu, otok svoje majke, jedan od otoka svog djetinjstva. I u ovo doba, dan njena rođenja, inače obilježavamo manifestacijom "Dani Vesne Parun" koju ćemo održati kada budu sigurnija i ljepša vremena, kada prođe ovo nemilo doba.

Da je s nama, danas bi Vesna Parun proslavila 99. rođendan!

Sjetimo je se puno češće no na ovaj posebni dan, no danas s posebnom pažnjom i nježnošću pozivamo Vas da obilježite njen rođendan. Pročitajte njenu pjesmu, posvetite joj misao, zapalite svijeću.

Na starom groblju u Grohotama u ponedjeljak, 12. travnja, ćemo uz cvijet i snagu stihova tiho obilježiti njen rođendan i tim povodom poslati jednu lijepu poruku na mrežnim stranicama.

Vesna Parun, ima samo datum rođenja, jer ona zauvijek živi u svojoj književnoj ostavštini kojom nas je zadužila zauvijek!

Devet je očito znakovit broj, jer toliko je autora pisalo je u knjizi “Za Vesnu” koju smo krenuli stvarati između devedeset osmog rođendana, desete godišnjice smrti i nadali se predstaviti knjižicu kroz književno druženje povodom devedeset devetog dana rođenja pjesnikinje koja ime dijeli sa staroslavenskom božicom Vesnom.

Božica Vesna je božica mladosti i proljeća, proljetne radosti i budnosti. S proljećem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima. Osim zanosne ljepote, stari Slaveni su Vesni pripisivali i vlast nad sunčevom toplinom bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvjetno ruho, niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih mladica.

Takva je bila Vesna - bogata darom, intuicijom, osjećajima i stihovima. I ljepotom. No njeni istihovi produkt su bola i patnje, zbog ljubavi, one duboke i nesretne koja je njena sudbina i izvor njenih slova. Njeno stvaralačko biće kao da su tkale i niti slavenske božice Morane jer tama, bol i patnja bojaju njene najljepše stihove.
U zbirci “Crna maslina”, Vesna Parun otkriva svijet strasti, žudnje, patnje i bola. Za nju patnja nema kraja, ona ne miruje. Jedini trenuci bez bola i patnje su kratki trenuci sna i zaborava. Ljubav prikazuje kao “zlo i prokletstvo u kojem je sadržano uznesenje i padanje, življenje i umiranje, sa zvjezdanim osvjetljenjem i tamnim ponorima“. 

Unatoč tome, Vesna Parun je ljubav živjela i osjećala. Većina napisanih stihova izašla je kao proizvod neizmjerne patnje zbog ljubavi, a ne zbog doživljavanja strasti i zato se u njezinim stihovima često osjeća strah, strah od zaborava i prolaznosti.

No prekrasna kao i i boginja ista imena, likom i djelom, pjesnikinja, živjela za književnost i od književnosti, na svoj način, osebujan i poseban, nimalo lak, no u stihovima i proljeću je rođena svaki put iznova i kroz njih živi vječno.

Boginja stiha, koja je na ovaj svijet došla prije devedeset i devet proljeća i bez koje bi naša nacionalna književnost i srca bili manje puni i manje plodni.



          Tijelo i proljeće

Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.

Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.

Toplo cvrkuće podne, dani su krcati zlata,

razmakni bolne zavjese da gledam u modrine.


Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,

promijenit ću se s tobom za tvoje oči, zdenče!

Da mi je kamen uzglavlje, a srce pehar boja,

mekan ležaj cvijeća, gdje zvona ludo brenče.


Daj mi od tvoje vječne pjesme, svijete, stvori me šumom.

Daj da mi duša prolista, u snu da zazeleni.

Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.

Proljeće ide, slušaj: o majko, grudi mi razodjeni!


(“Tijelo i proljeće”, zbirka pjesama “Zore i vihori” 1947.)


Ovim povodom, dok čitajući o Vesninu rođendanu, gledate razbuđenu prirodu, s vama dijelimo prigodne stihove u kojima sve je u zvuku, bojama, dodiru i u svojoj punini, gdje je oslikana povezanost s prirodom. Lirski subjekt zaziva majku, koja je i u ovoj pjesmi kao i u pjesmi “Mati čovjekova” poistovjećena s majkom prirodom. Iz pjesme izlazi duh i snaga mladosti. Ovdje je priroda sudionik života, dinamična pojava u kojoj sve živi u skladnosti. Priroda je ta koja sudjeluje u čovjekovom životu, njegovim osjećajima, priroda je inspirirala Vesnu, pjesnikinju, a dotakla ju je svojim prstima Vesna, boginja. Mi bez Vesne i njene pjesme, ne bismo bili isti mi. Čitajte njene stihove kojima nas je darivala i daruje nas. Već skoro čitavih sto proljeća.


Fotografija (izvor): www.sibenik.hr


    Općina Šolta - Natječaji

    Natječaji

    Općina Šolta - Službene novine

    Službeni glasnici

    Općina Šolta - Javna nabava

    Javna nabava

    Općina Šolta - Proračun

    Proračun Općine Šolta

    Općina Šolta - Investicijski projekti

    Investicijski projekti

    Općina Šolta - Natječaji

    Natječaji

    Općina Šolta - Službene novine

    Službeni glasnici

    Općina Šolta - Javna nabava

    Javna nabava

    Dizajn i razvoj: Nibiru j.d.o.o.