Povodom dana rođenja najveće hrvatske poetese, Vesne Parun, koji inače obilježavamo manifestacijom "Dani Vesne Parun" koju ćemo održati kada budu sigurnija i ljepša vremena, ovom prilikom s vama dijelimo stihove naše šoltanske autorice, Gordane Burice, posvećene velikoj pjesnikinji.
Da je s nama, danas bi Vesna Parun proslavila 98. rođendan. Sjetimo je se puno češće no na ovaj posebni dan, no danas s posebnom pažnjom i nježnošću pozivamo Vas da obilježite njen rođendan. Pročitajte njenu pjesmu, posvetite joj misao, zapalite svijeću.
Vesna Parun, ima samo datum rođenja, jer ona zauvijek živi u svojoj književnoj ostavštini kojom nas je zadužila zauvijek...
Zahvaljujemo i gospođi Gordani na stihovima:
TI KOJA IMAŠ MASLINU U SEBI
Možda će jednom iz groba
tvoga maslina rasti…
Mendulu, procvalu, nježnu
stavljam ti na ploču.
I ružmarin je u cvatu,
dobivaš njegovih par grančica.
A kako ću ne razveseliti te
pahuljastim lopticama žute mimoze?
Sićušni cvjetovi vrijeska
vrište jer i oni žele biti tvoji.
A bijela lopočika kaže:
Sad je štajun, evo i mene!
Stavih ti Vesna
na grob, sve to obilje,
za sve škrte i skromne dane
kada su cvjetovi mirisali
i lagano treptali samo
u stihovima tvojim.
Onaj dan kad te je Otok ispratio
bogatstvo cvijeća je bilo
drečavih boja i oblika.
Ali, to ne pripada tebi.
Osjećam da je tvoje cvijeće
ovo što ga upravo stavih.
Jer i ja sam jedna iz tvoje vrste,
što život škrape nosi u sebi.
