Napustio nas je 27. prosinca jedan od zadnjih stupova dalmatinske poezije, pjesnik, književnik, novinar i akademik Jakša Fiamengo u 73. godini života. Rođen je u Komiži 1946. godine, a živio je u Splitu. Ispraćen je na posljednji počinak 5. siječnja na groblju iznad rodne Komiže. Neizbrisivi trag ostavio je veliki Jakša u dalmatinskoj pjesmi i u svima nama te nas zadužio za zauvijek snagom i ljepotom svog stvaralaštva.
Velika praznina ostaje za njim. Da je samo napisao “Sutra će te ponit”, zadužio bi nas, a kamoli što nam je ostavio mnogo prekrasnih, snažnih, slikovitih stihova i melodija, sve u čemu uživamo i što pjevamo, nedjeljivi dio dalmatinske duše. Jakšine pjesme zauvijek će ostati dio nas, ponajviše ih je uglazbio Zdenko Runjić a izveo Oliver Dragojević, nabrojimo samo neke: Karoca, Ništa nova, Evo mene među moje, Rojena valo, A vitar puše, Laku noć Luigi, laku noć Bepina, Nokturno, Anđele moj, Nadalina, Luce mala, Infiša san u te, Ostavljam te samu, U prolazu...
Bio je počasni građanin našeg otoka od 1. kolovoza 2014., otoka na čiji spomen svi odmah zapjevaju ili odrecitiraju ili zazvižde bar onaj poznati stih “S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo’ volta”, iz pjesme koju je pjevao naš dragi i neprežaljeni Oliver, od kojega smo se oprostili krajem srpnja. Svoj doprinios Jakša Fiamengo Šolti je dao suradnjom na mnogim “Danima Vesne Parun”. Bio je prijatelj naših “Čuvite” koje rado pjevaju njegove pjesme, koje su sudjelovale na njegovim pjesničkim večerima i promocijama zbirki pjesma, ali koje će od svega ponajviše pamtiti riječi kojima ih je Jakša godinama predstavljao pri izlasku na pozornicu finalnih večeri Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. S velikom tugom i zahvalnošću nosit ćemo ga u mislima i srcima, a živjet će s nama u svojim prekrasnim pjesmama.
